Halifa – Ebu-Bekr r.a.

Ebu-Bekr r.a., punim imenom ‘Abdu’llah ibn Abi Quhafah’ je bio jedan od  prvih muslimana. Poslanik Muhammed s.a.v.s. ga je prozvao Es-Siddik, što  značiiskreni. Taj nadimak je sa ponosom i sa pravom nosio sve do svog  preseljenja na Ahiret. Moderna historija ga pamti uglavnom po tome što  je bio prvi Halifa.

Ebu-Bekr r.a. prije islama
Rođen je u uglednoj porodici Banu Taim iz plemena Kurejš. Otac mu je bio  Abdullah, nadimka Ebu-Kuhafe, a majka Selma, kći Ebu-Kuhafinog amidže.  Rođen je 50 godina i 6 mjeseci prije početka računanja vremena  po hidžri.
Ebu-Bekr Es-Siddik, r.a. je bio svijetle puti, visok i vitka stasa,  upalih očiju i visoka čela. Njegov fizički izgled odisao je prijatnošću  i elegancijom.

Još u vremenu džahilijeta Ebu-Bekr r.a. se ukrasio moralom. Bio je  prijatan sagovornik, imao je blagu narav. Nije pio alkohol i nije živio  bestidničkim životom. Bio je tragalac za znanjem, pa je tako stekao  visok stepen obrazovanja. U svome narodu je bio poznat kao najbolji  poznavalac porijekla i rososlova Kurejšija. A bio je, također, odličan  poznavalac historije i porijekla i ostalih Arapa. Zvali su ga za  rješavanje zahtjeva o krvarini zbog ubistva, a njegova riječ je bila  odlučujuća i konačna.
Bio je trgovac. Trgovao je odjećom i platnom. Zahvaljujući svojim  vrlinama, veoma brzo je napredovao u svome poslu. Stekao je dva stada  kamila i ovaca, što je prema ondašnjim mjerilima bilo pravo bogatstvo.  Stanovao je u oblasti u kojoj su stanovali bogataši i trgovci, nedaleko  od mjesta gdje je stanovao Muhammed ibn Abdullah. Njih dvojica su se  vrlo brzo upoznali zbog toga što su bili približno istih godina, a i  dijelili su mišljenja o moralu, ophođenju i vladanju. Počeli su se  družiti i postali su najbolji prijatelji.

Život u islamu – Ulazak u islam
Pripovijedao je Ebu-Dž'asfer es-Semin da je Allahov Poslanik  s.a.v.s. rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sačekao,  oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra, koji se nije ni dvoumio, niti  oklijevao; čim sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”
Odmah po primanju islama, Ebu-Bekr je pozivao i druge u islam, te je, uz  Allahovu milost, u tome i uspjevao. Tako su Osman ibn Affan, Abdurrahman  ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S'ad ibn  Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn Džerrah i mnogi drugi vrijedni i čestiti  ljudi primili islam.
Uložio je gotovo cijeli svoj imetak na Allahovom putu, oslobađajući  robove i udjeljujući milostinju. Tako je poznato da je jednom prilikom,  prolazeći, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kojega je njegov  gospodar položio na užareni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima. Odmah  je ponudio da ga otkupi, što je i učinio. Bilalje kasnije postao poznat  po tome što je bio prvi mujezin.

Hidžra
Sa Poslanikom a.s. je bio drug iz pećine, što je potvrđeno i u  časnom Kur'anu. Muslimani su zbog izrazite okrutnosti Mekkanlija bili  prinuđeni napustiti Medinu, i to prvo su grupe muslimana otišle u  Abssiniju a nakon 13 godina primanja objave u Medinu. Poslanik s.a.w.s.  je ostao u Mekki i rekao Ebu Bekeru r.a. da čeka dozvolu od Allaha dž.š.  pa da i sam krene. Ebu Bekar je to shvatio kao indirektni poziv da sa  njim provede čekanje prije hidžre. Kada je stigla dozvola za Poslanika  a.s. da napusti Mekku i krene u Medinu Ebu Bekar je upitao odnosili se  dozvola i na njega, pa je gotovo zaplakao kada je čuo da mu je odobrena  ta čast. Zajedno su krenuli na put i zajedno se sakrili od mušrika u  pećinu. Tu su proveli tri dana.

Učešće u bitkama
Učestvovao je u mnogim bitkama u Poslanikovo doba. Među njima treba  spomenuti bitku na Bedru u kojoj se sukobilo 313 musllimana, sa 70  kamila i 3 konja, protiv 1000 ratnika koji su imali najmanje 100 konja.  U toj bitki je Ebu Bekar sreo svog sina koji se borio kao idolopoklonik,  ali nisu se sreli u direktom okršaju i obojica su preživjeli. Njegov sin  Abdurrahman je kasnije primio islam i učestvovao u mnogim bitkama na  Allahovom putu. Učestvovao je i u bitki na Uhudu gdje je prvi prepoznao  ranjenog Poslanika i zajedno  sa Omerom, Alijom, Talhom i Zubejrom pomogao da se Poslanik skloni na  sigurno mjesto iz bitke. U bitki na Hendeku je predvodio jednu grupu  vojske.
Pri sklapanju ugovora na Hudejbiji kojim su muslimani potpisali primirje  sa Mekkanlijskim idolopoklanicima da bi naredne godine mogli izvršiti  hadž, Ebu Bekar je bio jedan od potpisnika.
Osim što je lično učestvovao u bitkama, zalagao je svoj imetak za borbu  na Allahovom putu. Smatra se da je bar dva puta uložio čitav svoj imetak  ne ostavljajući svojoj porodoci ništa osim Allaha dž.š. i Poslanika a.s.

Emir ul Hadž
Devete godine po hidžri Ebu Bekar je ovlašten da predvodi karavanu  hodočasnika u Mekku i bio je prva osoba u historiji islama koja je  ponijela epitet Emir ul Hadž. Karavana je brojala 300 ljudi.
Poslanikovo preseljenje na Ahiret[uredi | uredi izvor]
Po povratku sa posljednjeg hadža poslanikovo zdravlje biva ozbiljno  narušeno i dvije sedmice prije samog preseljenja postavio je Ebu Bekra  da predvodi obavljanje namaza umjesto njega. Za vrijeme poslanikova  života on je tu dužnost obavio 70 puta. Kada je Ebu Bekar saznao za  Poslanikovu a.s. smrt, dolazi do njegove sobe i nakon što ga je vidio  izlazi pred okupljni narod. Tada im se obraća riječima: “O ljudi!  Uistinu ko je obožavao Muhammeda neka zna da je on zaista mrtav. Ko  obožava Allaha neka zna a je On živ i da nikada neće umrjeti.”

Prvi halifa
Odmah po smrti Poslanika s.a.v.s., došlo je do nesuglasica  među ensarijama i muhadžirima oko toga ko će preuzeti na sebe pravo na  upravljanje hilafetom. Ensarije su predlagale S'ada ibn Ubadu kao  budućeg halifu. Međutim, nakon govora Ebu-Bekra r.a.,  većina ensarijashvati da muhadžiri, tačnije kurejšije imaju pravo da iz  svojih redova izaberu halifu. Tada je Ebu-Bekr predložio Omera  r.a. za halifu. No, međutim, Omer i ostali odlučiše da se glasa za  Ebu-Bekra. Izabraše ga svi, osim S'ada ibn Ubadea. Tada je Ebu-Bekr  izrekao svoj čuveni govor:
“Ljudi… izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas, pa ako  budem postupao ispravno, vi me pomozite, a ako budem griješio, vi me  spriječite u tome. Istina je emanet. Laž je obmana. Slabić među vama je  kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki među vama je kod mene  slab kad trebam od njega uzeti ono što Allah zahtijeva. Narod neće  ostaviti džihad na Allahovom putu, a da neće biti ponižen; niti će se  razvrat proširiti među narodom, a da neće taj narod biti stavljen na  kušnju. Pokoravajte se meni dok se ja budem  pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavimAllahu i Poslaniku,  nema mi pokornosti.
Ustanite na namaz, Allah vam se smilovao!”

Neka arapska plemena su se odmah nakon smrti Poslanika a.s. odmetnula  od islama, te se novi halifa odmah uhvatio u koštac sa njima. Neka su  plemena odbijala davati zekat, neki su htjeli odbaciti vjerske obaveze,  a neka su htjela vlast nad Arapskim poluotokom. Počeli su se  pojavljivati lažni poslanici koji su lagali i obmanjivali  ljude. Halifa je djelovao promptno, i odmah poslao vojsku u sve krajeve  gdje se pojavilo odmetništvo. Plod toga je bio povratak jedinstva na  Poluotoku pod okriljem islama. Poveo je brojne vojne pohode, svakim  danom šireći islamsku državu. U svega 2 godine i nekoliko mjeseci svoga  halifata osvojio je Irak, Šam, brojne druge gradove i pokrajine. Poslije  bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je shvatio da  je potrebno sakupiti Kur'an u jednu zbirku. Zatražio je od Zejda ibn  Sabita da to učini. Povodom toga Alija r.a. je rekao: “Neka  je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslužniji za  sakupljanje Kur'ana u jednu knjigu.”

Preseljenje (Smrt)
Dok su se muslimani spremali za bitku na Jermuku, Ebu-Bekr r.a. se  razbolio i u takvom stanju je počeo razmišljati o situaciji i stanju  među muslimanima. Razmišljao je šta će biti nakon njegove smrti. Zbog  toga je zovnuo Osmana ibn Affana i rekao mu da zapiše sljedeći tekst:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su riječi Ebu-Bekra ibn  Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog života na dunjaluku, napuštajući  ga i približavajući se životu Ahireta, na kojem će svaki nevjernik  povjerovati, svaki griješnik se uvjeriti i svaki lažac istinu  progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba  r.a., pa ga slušajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj  sud o njemu i ono što ja znam o njemu, a budućnost ne poznajem. Zalimi  će sigurno saznati šta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i  milost.”
Zadnje što je Ebu-Bekr r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me  kao muslimana i učini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, 21.  džumadel-ahira, 13HG u šezdeset trećoj godini života. Umro je navečer  nakon zalaska sunca, ukopan je iste večeri u blizini Poslanika s.a.v.s.
Omer r.a. rekao je o njemu, između ostalog:

“Teško je stići i prašinu za tobom, a kamo li tebe dostići!”